STUDENI I PROSINAC

Draga... Draga moja... Uzmi me k sebi i zaštiti me od zloćudnog

Osmijeha i ralja. Ne mogu se istrgnuti od mase izgubljenih ruku -

I ne mogu više podnijeti tu - buku. Miluj moje lice s ožiljkom,

Slušaj moje srce kako kuca... Zar ne osjećaš njen vapaj? Zar ne

Osjećaš kako za tobom muca? U grču - moje noge koračaju i tisuću

Glasova iza mene - moje uši to ne shvaćaju. Udarac s lijeve strane,

Udarac s desne strane... Ležim na podu i gledam filtriranu stvarnost,

Svoju realnost, dok se na mojim leđima nalaze Vrane.

Osjećam vrućicu i hladan znoj... Ispucale grane, a na jednoj se nalazi -

Broj... Broj koji se ponavlja u mojim snovima - neprestano......

Pleši za mene draga... A sada pleši za mene - odostraga...

Prelijepa si kao nedovršeni portret moje mladosti. Tako blizu

Savršenstva, a tako si daleko od mene - od mojih - gadosti...

Dok ti plešeš pored mene, moja mantra te odvodi u svijet vriskova

I ovoj bajci nije došao sretan kraj... U oblacima te promatram, dok

Puše hladan vjetar, dodirujem tvoje hladne, ispucale usne - delikatno i

Usporeno. Žudiš za mojim imenom, ali ja ti ne odgovaram jer u 

Ovom vremenu ne bivam... "Kraj", Ugriz, Temperatura, Vrata 

Bunila... Zar nisi slušala labudove kada su izgovarali naše mjesto...

Našu egzistenciju... Naše prokletsvo koje je bilo isklesano...

Na kamenu tmine i vječne - praznine...... 

RIJEKA RITMOVA

Stigao sam napokon tamo gdje pripadam. Sjedim i slušam.

Između mojih nogu se nalaziš i nježno te milujem prije udarca.

Zasad se čuju tri tona, a zadnji je najteži. Zadnji je najstroži.

Položi svoju ruku lagano, a prsti neka učine svoj samostalni

Pokret. Gledam i slušam. Radim sve ponovo i ponovo...

Slušam taj solo i stapam se sa ritmom... Ne vidim nikoga, a otkriven

Sam pred svima: osjećam se golo... U transu bubnjam tvoje ime,

Dozivam te da mi dođeš i moj pjev je tvoja jeka... Moj pjev je tvoja

Rijeka... u kojoj se nalazi tajna osmjeha tvoga. Stoga mi kaži: koja

Je tajna ritmova? Otkrij mi tajnu i prosvijetli me neuništivim ritmovima

Koji su zarobile moj entitet: ono što je moja suština, ono što je u

Meni... Tvoja divljina...

VRATA BUNILA

... kao da šećemo parkom. Oboje smo mokri, ali ne od kiše -

Nego od uzavrele krvi koja predstavlja našu laž. Pokisnuo sam,

Pokisnuo sam opet. Pokisnuo sam opet i radi tebe ću ostati žigosan,

Radi tebe ću ostati - proklet. Novi svijet, nova stranica... Krvavi

Cvijet, napuštena smrdljiva kabanica. Da li je ovo naše? Pada li

Trenutačno kiša ili krv u našim opečenim i amputiranim uspomenama?

Pitam se... U tvom uzburkanom gradu, sunce stvara nebo - koje ne

Može disati i koje ti cijelo vrijeme podstavlja pitanje: "Zašto me

Razapinješ između svijetla i mraka?" Zašto si stvorila nedovršeni

Portret koji je pun apatije i egolatrije? Pitam se.....

Naše daljine su prisutne, kao urlik čija jeka ne prestaje.

"Kraj", Ugriz, Temperatura, Svijetlost I Tama, Ples duhova...

Različite misli, ista sjećanja... Sjećaš li se našeg stana? Sjećaš li se

Onih fotografija? Klavir je svirao, ples je bio savršeno balansiran i

Cijeli koncert je također bio savršeno - odsviran. Pažljivo biran, od

tajnoga društva... Dođi sada da snosiš posljedice, moraš se evakuirati,

Ali za kraj ćeš mi morati odsvirati - naš život, naša slomljena lica...

Mistično je nešto u zraku, pogotovo kada primiš kvaku od mojih

Odaja... Budućnost, smrt... Zatečeni su u tvojem upaljenom grlu.

Pad? San? Bio sam mlad i došao je taj dan...

I sada živim u sramoti, i sada imam sina koji živi u sramoti...

Mislio sam da ćeš me toga dana nazvati, ali ti si svoju potragu

Nastavila dalje... Držala si se od mene - podalje - makar sam ja

Bio tvoja replika. Mistika, prepirka... Dio prošlosti, dio budućnosti

Ostaje u trzajućim slikama. Glasovi, misli... Možda smo oboje sa

Uma sišli... Dok smo zajedno bili na "pravom" mjestu, shvatio sam

Da Ti zapravo moju ljubav piješ kao alkohol... A ti stvarno možeš

Jako puno popiti. Vrisak bunila, vrisak ludila...

Nešto sitno upravo izvire, a to nisi ti,... Dio nečega nedokučivog,

Samo ti imaš pravi ključ koji otvara tajna vrata... Vrata bunila...

"KRAJ"

...Vrlo dobro čitaj i zapamti: ovo je kraj. Možda ti ne shvaćaš što

Predstavlja riječ "kraj", ali duboko u sebi ćeš shvatiti da je to velika

Riječ koja označava ono što ti ja napokon - želim reći... Sve je to

Bila velika laž i oboje smo čekali da dođe riječ "kraj" jer je sve bilo

Isprazno, bez emocija, bez dodira... Lijepo spavaj i sanjaj, kao što

Si uvijek znala spokojno snivati naše dodire, naše emocije - našu

ispraznost... Samo dalje hodaj i gledaj u pod jer ti dobro znaš koja

Nota upravo slijedi - a to je "kraj"... Da li si shvatila? To je "kraj".

Mnogi pjesnici su rekli u svoje vrijeme riječi, u kojemu su ostavili svoj 

Osebujan trag - a u ovom trenutku - ja ti želim reći - da te ne želim 

Više poznavati. Ovo je "kraj". Ovo je za mene spas jer ti predstavljaš

Neman koja se hrani mojom energijom koja predstavlja balans 

Između strihnina i arsena... Zatrovan i ugledan... Ono što ja 

Predstavljam - je ono što ti jesi, a to je pošast koja hara u

Brojevima. Otkrij njen broj i otkriti ćeš nju... Nju? Bolest, otrov... 

UGRIZ

"U trenucima nakon ugriza, čovjek osjeća živu vatru u rani, kao

Da mu užarena kliješta kidaju meso dok ga preplavljuje smrtno

Blijedilo. Nesretna žrtva osjeća da joj tijelo odumire dio po dio,

Kako ga nježno gladi  hladnoća smrti, uskoro krvavi potočići teku iz

Desni, a i oči krvavo plaču, izmučene patnjom i propadanjem.

Čovjek gubi osjećaj stvarnosti i ako ga upitamo nešto, on će nas

Gledati kroz zamagljene oči, no neće odgovoriti... Na kraju će zadnji

Znoj crvenih bisera, crna krv iz usta će pozdraviti nadolazeću

Smrt koja će zagrliti njegovo tijelo, kao kada majka drži u narjučju

Svoje novorođenče... U tom trenutku života i smrti - možda će

Proživjeti cijeli svoj život u djeliću sekunde, ali taj djelić

Sekunde neće mu donijeti spokoj, nego bol... I to puno boli..."

TEMPERATURA

Temperatura je stigla, na noge me je nekako - podigla, ali ja i

Dalje osjećam delirij u sjeni. Sanjao sam... Sanjao sam da sam se

Izgubio u gustoj - pjeni i nigdje nema izlaza... Nigdje nema spokoja.

Izobličene slike, iza njih čujem nepoznate - urlike... Nedefiniran,

Neodređen... Krivo biram, nikada nisam sređen... Oluja na nebu i

Moje ime piše, naša smrt je preduboko ostala zakopana... I više ne

Miriše. Temperatura i oko mene štakori. Apokalipsa na mojim

Usnama i pjena mi opet stiže... Stiže mi na usta i tako je - gusta...

Kao magla u kojoj ne mogu vidjeti svoju ruku, ali okusiti mogu...

Nešto bez mirisa. Osjećam to i dalje... Osjećam - te - ralje...

Udario sam u zid. Temperatura mi priča, ali ne mogu se

Koncentrirati na njen lik. Dobro, vidio sam u sobi krevet i

Legnuti ću se na trenutak... Ako neću moći zaspati, vratiti ću se

U svoj kutak... Tiho, tiše, nečije lice se u pozadini briše.

Dok god taj lik blijedi, osjećam kako mi krv siše i to je ta -

Stvar koja me slijedi... Trčati - ne mogu. Želiš li da se molim tvom

Bogu? Molim te, uzmi moju crnu - togu... I pokri me njome.

Na trenutak je toplije, ali lucidan još nisam... Bljujem krv, kišem

krv, oko mene se stvara lik, sačinjen od moje krvi. Zadnji čin,

Dolaze mi crvi i portret je završen. Reci mi, koga sada vidiš?

SVJETLOST I TAMA

Uništiti ću tvoju svjetlost u mraku jer ti za mene više ne postojiš...

Vidio sam tvoju - varku. Mnogo puta sam ti rekao da se tvoja

Svjetlost ne može sakriti u mojoj tami i sada sam te razotkrio.

Pokrio sam te tvojim lažima i zar ne vidiš da ti više nije zima?!

Kada pomislim; plima me je dozivala i šaptala mi je ono što želim

Čuti i sada znam zašto su Oni bili ljuti. Nisam slušao. Nisam mogao

Slušati, ali sada ću pokušati... Ne, više neću ponoviti istu pogrešku.

Vjetar će me nositi podalje od tvog otrovnog srca koje je zagadilo

Moju dobrotu i pretvorilo me u prljavu zemlju u kojoj su ugravirana

Tvoja stopala zloće. Zašto? Što sam ikada u tebi vidio...?

Melankolija, radost... Melankolija i slabost... U meni. U tebi.

Dok je nekoć na ovome podiju vladao ples i zadovoljstvo, on se

Sada pretvorio u lijes. Tko se pretvorio u lijes? Ja. Zašto? Zbog

Tebe. Nisam tada shvaćao, nisam tada vidio naše probleme koji

Su stajali ispred nas kao ogroman zid od čelika... Dok je nekoć

Naša ljubav bila tako velika, tako živa, tako jaka, ona je sada

Melankolija, slabost... Ona je sada alkohol, ona je sada droga...

Ona je sada ovisnost koja me truje i izvana i iznutra. Prljavo biće,

Zlokobno stvorenje; penetrirala si moj štit i ušla si u moje srce, dok

Su tvoji katapulti bili u pripremi... Da me sruše - dok sam ranjiv!

PLES DUHOVA

Vizije i sjećanja, kroz svjetlost moje podsvijesti, miješaju

Se i plešu kao nikada dosad. Pričaju mi novu priču i dok

Plešu svojim očaravajućim koracima, moje tijelo osjeća

Njihove vibracije. Iz koje su oni - destinacije došli - ja ne

Znam, ali znam da je metamorfoza nastupila - sada.

Ritam bubnjeva, vani je 0 stupnjeva... Ne osjećam hladnoću,

Ali osjećam harmoniju radi Njih. Zovu me da im se

Pridružim u njihovim plesnim koracima i naši otisci

Stopala, ostadoše ugravirani u ovome vremenu.

Gledam i učim... Vrebam i bučim...

Očistili su moj duh i moje tijelo od nečistoga zraka i dok

Su mi mnogi govorili da je to - varka, da je to moje

Prividno stanje - shvatio sam da nije - jer njihov ples -

Moje srce grije i ono se istinski smije. I dalje gledam i

Dalje učim... Nova pjesma, novi koraci... Kazali su mi da

Brzo učim i da u ovom vremenu, s njima... Da s njima

Pripadam i tada osjetih spokoj - za koji sam tragao

Godinama. Sunce polako tone u duboki san, ali ja dalje

Plešem i plešem... Gledaj me sada i nacrtaj ono što vidiš...

Pusti slobodnu svoju ruku prema meni i osjeti... Mene.

UBOJICA IZ TMINE 1

Ja ću ti reći što je na tebi lijepo. Unakaženo lice, inficirana

Rana... Dok te ja mučim iz tebe izlazi urlik i baš mi se sviđa

Tvoja galama. Krv je posvuda. Tvoja krv je na mojim rukama.

Dok me moliš za milost, ja vadim nož i zabijam ga u tvoje

Tijelo - opet i opet i opet... Ti i dalje vrištiš i promatraš moj

Luđački pokret. Uzeo sam laganu pauzu i promatram te kako

Ležiš u svojoj lokvi krvi, dok i dalje moliš za milost.

Moje ruke su sada krvave, moje lice je krvavo, moja odjeća je

Krvava... To je ono što sam želio i drago mi je što te nisam

Prvo ustrijelio - jer si mi ovako puno ljepši.

Kažeš da želiš promjenu, ali za tebe promjena ne postoji.

Rekao si da ćeš nauditi nekome koga volim, ali to me ne

Brine jer je tebi došao kraj... Tebe ne čeka raj... Tebe čeka

Moja sjena, moja duša, moj novi identitet u drugoj

Stvarnosti. Kada te dovršim, moram uzeti tvoj suvenir...

Slušaj... Zar nije predivan taj - klavir? Želiš li svirati? Hm, da,

Oprosti... Shvatio sam da više nemaš sve prste na rukama,

Pa ne možeš birati... Hm, ovo je zanimljivo; upravo sam

Pronašao sjekiru... Da li je to tvoje? Ne brini, ovo neće

Jako boljeti... Osjetiti ćeš olakšanje.

E, sada si mi najljepši! Izgledaš kao truplo, a tvoja krv više

Nije crvena jer je pomiješana sa tvojom prljavštvinom.

Zašto ne pozoveš svoga prijatelja, pa da se još bolje

Zabavimo?! Osjetih lagan udarac po glavi i krhotine boce

Na podu... Znači, došao si... Lagan potez nožem i već se

Nalaziš pored svog prijatelja, ali jedino mi je žao što te

Nisam poštedio - tako da se malo duže igramo...

Dobro, vidim da ti je dosta i vrijeme je da kažeš zbogom...

Oprosti se sa sobom nitkove! Sada sam ostao sam sa svoja

Dva trupla i dok ih dalje mrcvarim... Osjećam se spokojno.....

NEŠTO...

Hladnoća prodire u moju sobu i govori mi: "Vrati se robu! Ti pripadaš

Meni!" Izmučen i pun modrica, to je bila ta - bolnica gdje sam

Podijelio svoje riječi sa susjedima. Povučen i pun modrica, tamo je

Bila ta - govornica gdje smo se zadnji put čuli. Sjećaš li se?

To je bilo najljepše vrijeme jer nije imalo nikakve cijene.....

Ustao sam iz kreveta, da krenem za njegovim stopama, ali uvijek

Se vratim na ono mjesto gdje si me - pokopala. Miris ustajalog

Trupla se još uvijek osjeća, ali što tebe na to - podsjeća?

Sablasno biće, u nepoznatom vrtu gleda moje ostatke tijela...

A kakve bi ti to - podatke - htjela?

Blasfemija... Ljubavi moja, među nama je jaka kemija.

Urlik ništavila, vidiš li moje lice? Vidiš li što si od mene napravila?

Lice ranjene zvijeri... To sam bio ja kada si me ostavila u sobi sa

Fanaticima i bolesnim ratnicima. Mirnoća i ludilo, u mom umu

Sada vlada, ali ne dopuštam da me ludilo svlada.

Hladno mi je... Hladno mi je sada... Ja sam star, a ti si još uvijek

Tako lijepa i mlada. Teško je doći k sebi kada čuješ i vidiš

Ludilo. A ti tihi glasovi... Ne mogu ih prepoznati i ne mogu

Doznati odkuda dopiru... Čujem samo glazbu koja mijenja moju

Dlaku i koja me pretvara u... Nešto.....